Архиве аутора: milos

[Piše: Miloš Milačić] Beč, nedjelja 4. april 2021. Veličanstvenost i ljepota jedne građevine upravo su srazmjerni njenoj uobraženosti i narcizmu. Tako bar mišljah kad sam, prije dosta godina, prošao pored katedrale Svetog Stefana, prvi put. Stajala je na istom mjestu gdje i posljednjih osam vjekova. U samom srcu glavnog bečkog trga koji, kao i ona, nosiНастави са читањем „Džemper za katedralu“

[Piše: Miloš Milačić] Beč, nedjelja 7. februar 2021. Sinoć je u Beču padao snijeg. Snijeg se na italijanskom kaže „neve“”, na finskom „lumi“, na japanskom „juki“ (雪)! Romantika stala u četiri slova, bogomdana da se otpjeva uz balalajku. Na bilo kom od ovih jezika. Pa i na našem. I na ruskom. Ili na francuskom –Настави са читањем „Gajdaš iz kužne jame“

Beč, utorak 29. decembar 2020. Piše: Miloš Milačić Kao potmuli praznični vatromet, čim izbije ponoć, trebalo bi ispaliti sva iznenađenja kojima je napunjen šaržer ove naše božićne priče. I bez okolišanja ukazati čitaocu na tri duha izašla iz Dikensove knjige, koji će nekoliko redova niže pohoditi Moda Lučosječu, našu verziju Ebenezera Skrudža. Lučosječa je predavaoНастави са читањем „Balada o Modu Lučosječi“

Beč, četvrtak 5. novembar 2020. Piše: Miloš Milačić Na jednog dobrog čovjeka u Beču dođe, u prosjeku, jedan hohštapler. Opet, prava je sreća što ovdje i nema baš mnogo dobrih, pa samim tim ni broj prevaranata nije bogzna kako zabrinjavajući. Ali, nesreća je u tome, što jedan obični hohštapler može na lucidan način da preveslaНастави са читањем „Ko se boji Ekatarine Nort“

[Piše: Miloš Milačić] Beč, četvrtak 3. septembar 2020. Prosječni Austrijanac ima natprosječan stomak i prirodnu potrebu da mu nikad ne bude prazan. Prosječnom Austrijancu na svaka tri sata krče crijeva. Prosječna Austrijanka stoji u prosjeku na dva metra od rerne i uopšte nema namjeru da joj priđe. Ali sa prosječnom visokoškolskom platom od 2.500 do 3.000Настави са читањем „Večera na nebu“

[Piše: Miloš Milačić] Beč, srijeda 12. avgust 2020. Carinik je mlad. Tek mu je 19. Službuje tu od februara. Ali već mnogi zaziru od njega. Oči mu siju strah. To je važno za jednog carinika.  – Kuda, pita? – U Crnu Goru! – Tamo ne može, vrti glavom. A i pasoš vam ističe kroz koji dan!Настави са читањем „Blickrig na Majni“

[Piše: Miloš Milačić] Beč, četvrtak 4. jun 2020. *** Sunce je te subote u Beču, baš kao i svakog drugog dana, izašlo u 11 sati. A moralo je, po propisima lokdauna, da zađe tačno u 23 sata. Ali nije. Zašlo je osamnaest minuta iza ponoći. I kažnjeno je zbog toga. Da prestane da izlazi nekoliko narednihНастави са читањем „Sunce u lokdaunu“

[Piše: Miloš Milačić] Beč, srijeda 25. mart 2020. *** Imamo ovdje, u Beču, jednog komšiju sa Bosfora. Ponekad zažalim što stanujemo u toj novoj zgradi, u urbanom dijelu grada udaljenom 15 minuta od glavnog trga i katedrale Svetog Stefana i 10 minuta od najljepšeg bečkog dvorca Šenbrun, u suprotnom smjeru. Jer da živimo u nekom tirolskomНастави са читањем „Mali Mi“