Ko se boji Ekatarine Nort

Beč, četvrtak 5. novembar 2020.

Piše: Miloš Milačić

Na jednog dobrog čovjeka u Beču dođe, u prosjeku, jedan hohštapler. Opet, prava je sreća što ovdje i nema baš mnogo dobrih, pa samim tim ni broj prevaranata nije bogzna kako zabrinjavajući. Ali, nesreća je u tome, što jedan obični hohštapler može na lucidan način da prevesla mnogo njih, naivnih. A tek kada se udruže… 

Damin gambit

Izdavanje stanova u Beču opasan je biznis. Ukoliko u moru oglasa na internetu iščeprkate neki u kom se nudi opremljen stan na povoljnoj lokaciji uz više nego pristojnu mjesečnu kiriju, znajte da to ne mora uvijek biti ali u većini slučajeva jeste – mamac.  

U oglasu možete vidjeti nekoliko fotografija do detalja uređenih soba, starinski austrijski namještaj, ulicu i broj zgrade (ali nikad i sprat ili broj samog stana) i nekoliko pratećih podataka, uz neizostavni kontakt mejl (ne i telefon) na koji šaljete zahtjev. Ako ste zagrizli i javili se, stiže vam prvi i-mejl od Ekatarine Nort – i počinje šahovska partija otvaranjem zvanim „damin gambit“.

U i-mejlu, Ekatarina ponavlja formalnosti iz oglasa, cijenu za mjesečnu rentu (uključujući gas, struju, vodu, Wi-Fi i parking), autobuske i tramvajske linije kojima se najlakše stiže do centra… I, hop, sasvim nenametljivo, dodaje još jedan, sasvim uobičajen podatak. Prije potpisivanja ugovora neophodna je i uplata depozita od 1.160 eura, koji će u punom iznosu biti vraćen stanaru dan nakon iseljenja.

Bijeli lovac

Ponudila vam je, dakle, bijelog pješaka na „c4“, čisto da vam opipa puls. A vi ste, uz malo brzopletosti, prihvatili igru.

– Draga Ekatarina, hvala vam mnogo na pismu… Moja supruga i ja smo veoma zainteresovani za vaš stan i rado bismo ga vidjeli. Ona je, znate, pijanistkinja i mi imamo veliki klavir. To je jedina „specijalna okolnost“, bla bla…

Uz puno kurtoazije i pomalo prisnosti završavate pismo i nadate se da crni „Josef & Adolf Gössl“ neće, ipak, pokvariti tako izglednu priliku za useljenje.

Crni pješak zatim jede bijelog na „a4“ i već imate dva više na kontu. No, tad bijeli lovac kreće u akciju.

– Zdravo još jednom, prije svega drago mi je zbog poznanstva. Kao što sam kazala, moje ime je Ekatarina Nort, 62 mi je godine, a moj muž Roland ima 64. Ne tako davno odselili smo se na Havaje. Ja sam nastavnica u penziji, a moj muž je (gle čuda!) profesionalni muzičar klasične muzike…

Predaja topa

Stop. Stop. Stop. Ovdje se moramo zaustaviti. Kakva idilična slika. Nastavnica i muzičar. I još pošli na Havaje, da stare dane provedu u blagostanju i miru. Talasi zapljuskuju obalu, on svira Rahmanjinova dok ona pravi priganice. Preslatki su.

Dobra, draga Ekatarinica! I još njen Rolandić, eto tek tako – muzičar. Ni kriv, ni dužan. Ajde! Kakva slučajna i srećna okolnost.

Ali, bijela dama tada izlazi iz ljušture. Ako siroti, crni lovac pokuša da odbrani kralja, unaprijed je osuđen na poraz. Ako ne preda topa okrutnici, prijeti mu mat u naredna tri poteza.  

– Od 2013. izdajemo kuću preko servisa „Airnbnb“ i veoma smo zadovoljni njihovom uslugom. Prilično sam sigurna da ste ga bar jednom koristili. To je najbolji servis za iznajmljivanje… – uvjerava Ekatarina.

Upropašćeni kralj

S obzirom na to da izdaju i pola ogromne kuće na Havajima i brinu o gostima tokom čitave sezone, prilično je jasno da ne mogu doći u Beč. Zato su sve prepustili pomenutoj kompaniji. Oni će vam dati ključeve, pokazati stan, napraviti ugovor usklađen sa svim austrijskim zakonima… I čim ga potpišete možete se useliti.

– Bili bismo, takođe, oduševljeni, kad biste proveli odmor ovdje sa nama na Havajima i osjetili nešto drugačije, na ovom parčetu zemaljskog raja.

Samo postoji još jedna sitnica, jedna beznačajnost, jedna „tričava neophodnost“ koju je bivša prosvjetna radnica, ipak, ostavila za naredni i-mejl.

Prije potpisivanja ugovora, obilaska stana, preuzimanja ključeva i odmora na Havajima, trebalo bi na naznačeni žiro račun uplatiti onih 1.160 eurića kapare. Znate, sada u svijetu ima kojekakvih hohštaplera, pa se stari, nezaštićeni bračni par koji je, pritom, hiljadama kilometara daleko od Beča, bar nekako mora obezbijediti. Dakle, samo to fino uplatite i na konju ste. Ili ste konj, ta prekrasna crna životinja koja bespomoćno gleda dok njegov kralj srlja u propast na „d6“.   Naravoučenije: bez obzira na to koliko bili gladni nikad ne jedite ponuđenog pješaka na „c4“ u otvaranju zvanom „damin gambit“.

(Tekst je objavljen u Pobjedinom magazinu Objektiv 5. novembra 2020.)